Gastroizlet 11. kolovoz 2016.

Gušti škoja – nedovoljno otkriveno blago Brača

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 2 komentara

Isplanirala sam za kolovoške Croatie redivive, književne večeri ča-kaj-što u Selcima obići i Dol. Ako smo prošle godne obišli i Vidovu goru radi vitalca, jela od janjećih iznutrica, što ne bismo ove godine potražili drugi brački adut s nacionalne liste ugrožene pa zaštićene nematerijalne baštine hrapoćušu ili, kako je neki Bračani zovu, hrapaćušu, tortu od biskvita i karameliziranih polovica oraha, nazvanu prema lokalnom hrapavom, crvenom kamenu u koji su se usadile drevne špilje Dola, zahvaljujući trudu Udruge hrapoćuša i drugih, nazvanoga u novije vrijeme i etno-eko selom?

To je najbliže Postirama, a možete stići i s mora, i preko Škripa i od strane Pučišća. Da odmah kažem, kolač probali nismo, jernisam sigurna da mi je, kao i za vitalac, do probanja koliko do slikanja, pogotovo jer se treba naručiti unaprijed. Uz to, u najavama sam vidjela da za 4-7 osoba hrapoćušu naplaćuju i 100 eura (!?), a u karti porciju 30 kn, ali je, rekoh, nema. No, ako vam je do hrapoćuše, pođite na Noć hrapoćuše u Dol 16. kolovoza.

Gušti škoja – ljupki spoj Sumartina i Selačkih Zaselaka

Ako mene pitate, zaboravite hrapoćušu, ali preporučujem Dol, gdje svakako navratite u konobu Gušti škoja. Mi smo natrapali u nju misleći kako ćemo malo šalabajzati, pa se osvježiti, pa pogledati i neki agroturizam do kojega, neka s ene ljute, nismo ni dospjeli. Preporučujem da si za Dol i Gušte škoja rezervirate dan, pa najprije uz ljeti presahnuo potok sjednete u hladovinu pod odrinu i krenete s pričom.

Nešto prizalogajite, pa naručite da se kuha ili peče, pa lagano krenite uokolo selom koje ima stotinjak stanovnika. Razgledajte kamene katnice građene na kamenu živcu s mnogo elemenata izvornoga pučkog hraditeljstva, okružene mediteranskim zelenilom te oleandrima i bugenvilijama u raskošnom cvatu. Pogledajte tridesetak plitkih špilja u hrapavu kamenu, po kojem je nazvana hrapoćuša, pa starohrvatske crkvice po okolnim brežuljcima, sve do crkvice sv. Petra iz 11. stoljeća (mjesto se prvi put inače spominje 1137.) i zvonikom na preslicu dograđenim u 14. stoljeću, s najstarijim zvonom na otoku Braču.

Strogi međunarodni cetifikat za čistoću i kakvoću restorana

Mi smo napravili grešku, jer smo planirali kratak boravak i imali dogovoren objed poslije na drugom mjestu. Dođete li, pojasnit će vam se zašto tu navraćaju i ljudi poput Australca koji si može priuštiti sve u životu, a ipak dolazi u mjestance do kojega vodi vijugav, istina asfaltni put. To je mana, ako kanite nazdravljati, primjerice kojim od bračkih vina. Svatko je dobrodošao, govore, iako su najbrojniji Skandinavci, za feragosta Talijani, pa Nijemci. Uz ostalo, imaju ugledan njemački odnosno međunarodni certifikat TUV (Service and Hygiene Quality in Restaurant).

Tu mirišu u loncima i majčina dušica i bosiljak, cvate i asparabus, a ružmarin je utaknut u bočice umjesto vaze na stolu s drvenim detaljima koje je izradio vlasnik Vicenco Stančić (37), kao i otac mu Milan brodograditelj, stolar i ribar iz Sumartina. Poduzetan i maštovit te očigledno vrijedan tražio je što bi njegova tvrtka, koja je imala posla samo zimi, mogla raditi ljeti. Duga je priča kako je u njihovu obitelj ušla i 400 godina stara kamena kuća u Dolu, kojoj je jedan zid živa stijena. Šale se na račun skrbnih Bračana koji su uštedjeli na jednome zidu. Na katu bi trebale biti sobe, otkrivaju. Prije tri godine uredili su i otvorili konobu. Nekadašnji ulaz u dvor preko potoka, koji tu zimi zaista i teče, sada je preobražen u otvorenu kuhinju s roštiljem odnosno gradelama loženim bračkom česminom te pekom.

Šefice kuhinje – dvije none

To je svijet osobito dviju nona, Danice Stančić i Marije Bošković, O svakom detalju konobarica i vlasnikova supruga Petra (30) ima priču (i vemena za nju!), pa i o tome kako su tu spojili morski dio suprugove obitelji iz Sumartina i njezine, ovčarske i ratarske iz Selačkih Zaselaka, Nadsela zapravo. Petrini roditelji Joško i Vinka Trutanić za konobu proizvode ovčji sir.

Zato se ne treba čuditi što se tvrtka naziva Piškera, što je zapravo, kako mi objasni Vicenco, suhozid podignut u moru s poklopcem i katancem u koju se “pospremaju” ulovljene šampi, hlapovi, oborita riba i drugo. Ne treba čuditi ni što nude svoju janjetinu (poželite li i naručite li na vrijeme, ispeći će vam i vitalac, za koji iznutrice čisti stara nona, 85-godišnja Veseljka Trutanić, a za grupe okrenu i janje na ražnju, ali inače i janjetinu porcioniraju, što u nas baš i nije čest običaj), svoj ovčji sir preliven svojim maslinovim uljem. A njoki su im isto domaći. Uz drugo, poslužuju ih u umaku od vepra.

Novitada – miješana riblja plata ispod peke

U karti možete odabrati, na primjer, papriku punjenu tunjevinom, polpete od tunja, grdobinu ili lignje ispod peke, miješanu peku u kojoj su piletina, teletina i janjetina. Osobito su ponosni svojom novitadom – miješanom ribljom platom ispod peke u kojoj ima više vrsta bijele ribe, liganja, kozica, škampa te dakako obilje povrća iz obližnjega vrta od blitve dalje. Imaju plastenik za vrtlić, vrtal također, pa gosti mogu gledati i kako im se obrok priprema, kako miriše domaći krumpir, rajčica, salata, začini. Oduševili su me i nazivom povrtne salate sa sirom “Bračuta”, toponimom bračkim. Nailazimo nerijetko i na jela kojima dodaju ime svoje konobe. Mnogo truda i imaginacije.

Dok smo mi bili u konobi, nona je baš ispekla pogaču ispod peke, pa kad vam od nje napravi najobičnije bruskete s maslinovim uljem, svojim dakako, pa rajčicom iz obližnjega vrta, jedino mozzarella valjda nije njihova , uživat ćete. Podsjećam samo da pazite kako naručujete jer u porciju idu čak četiri poveće bruskete.

Čak sam pitala da porcije nisu možda pojačavali! Pa onda spomenuti sir pokapan maslinovim uljem, pa carpaccio odnosno pršut tune… Imajte na umu da tunu volim samo divlju, sitnu, osobito na zadarski, ali tu mi je baš sve godilo. Red priče, red hrane…

Morska salata kao ukusna slika

Izgled i miris krasni, a okusi harmonični, nježni. Ničega agresivnog, primjerice preslanog ili prekiselog. Tanjur nazvan morska salata poput slike: ukiseljene crvene papričice, lagano ljutkaste, punjene što mariniranim kozicama, a što ribljom tunom, malo riblje pašte, pa marinirani inćuni, pa ukiseljene crne masline, kapare… A u oko vam s druge strane ulaze na kamenu zidu nikle, raskošno su se raspuzle ovogodišnje, pa će biti krasnih pupova za novu berbu i kiseljenje.

No, ovdje se za stolom osjećate dobro i zbog toga što imate rijetko bogatstvo – susresti se s obiteljskim poslom u koji su uključene obje strane obitelji i to čak četiri naraštaja – djeca su izložila crteže, a nude i pranje auta, ali to ih je, kaže mama Petra, držalo tek nekoliko dana – i što sve tako lijepo funkcionira da se osjećate gotovo obiteljskim gostom obitelji. Uz to, sve polako, bez žurbe. Vrijeme tu sasvim drugačije teče. Dobra hrana za sva osjetila i rijetko dobar osjećaj za dušu. Osjetite se i sami blagoslovljenima. Zavrijedili su mladi Stančići svaki uspjeh!

Objavljeno 11. kolovoza 2016
Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

http://www.bozicabrkan.com/hrapocusa-vitalac-i-zlatna-formula-ca-kaj-sto/

http://oblizeki.com/varenik-drevna-delicija-s-otoka-braca-7692