Baština, Kušajte s nama nešto novo 4. lipanj 2013.

Greblica, tenka gibanica rudarska

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 14 komentara

Davno, davno, snimajući nešto u Pri staroj vuri, tada kultnome samoborskom restoranu maestralnoga para gospođe Branke i Nikole, na zidu sam uočila i drvenu daščicu s receptom – rudarske greblice.

Što li se, osim bermetom i muštardom, samoborskom salamom i samoborskim kremšnitama, vrlo samosvjesni Samoborci, ne propuštaju podičiti i specijalitetom svojih prvih susjeda, uguranih u dolinu Gradne, na čiji račun, posebice zbog davnašnje zatvorenosti, inače rado zbijaju šale.

Kad prođete Sanobor, skrenete lijevo, podno staroga grada, pa minete crkvicu sv. Mihalja i višestoljetnu bukvu kod gospođe Marijane na negdašnjem farofu, pa prođete i Rudarsku Dragu, stignete u Rude. U 15. stoljeću to se mjesto podno Oštrca, Plešivice, Črnca, velikog Dola i Palačnika isprva zvalo Rovi, da bi mu novo nadjenulo rudarsko okno. Sve do pedesetih godina prošloga stoljeća tu se, naime kopala rudača. Najprije bakrena, pa željezna te gips. Posao je vabio doseljenike čak iz Slovenije, Austrije, Njemačke, Italije i Bosne, o čemu svjedoče mnoga prezimena – Fresl, Nikl, Štengl, Lehpamer, Hofer, Skendrović…

Langov tenki kolač iz 1915.

Zbijali šale ne zbijali, Samoborci se pokatkad još rado špinče rudarskom greblicom tvrdeći da je taj izdašan kolač-jelo zapravo samoborski. Njihov glasoviti sugrađanin Milan Lang ga je u knjizi “Samobor” 1915. opisao kao:

 “tenki kolač, koji može biti prosti (od kukuruzna) i fini (od bijela, pšenična brašna)”. To je mlinac nadjeven «sirom u koji se metnulo jaja, skosane i na masti pečene ‘špinače’ (špinata), ‘vrhna’», pa se stavi «na ‘cigel’ u peć. Tenki kolač pravi se od sira i oraha».

Međutim, također samoborski specijalitet mnogo je finiji, ukusniji i skuplji tenki kolač, zelenjača:

“Priređuje se ovako: od bijela brašna omijesi se tijesto, u koje se metnu jaja, malo soli, vrhnja, maslaca ili masla, ili pak polovicu masla i polovicu maslaca, omiješeno tijesto razreže se u komade i razmijesi u hljepčiće. Svaki se hljepčić razvalja u mlinac, ali tako da jedna polovica mlinca bude tanja, druga deblja. Priredi se ‘fila’ od sira i ‘špinače’. U sir se metne jaja i vrhnja pak se dobro zgnječi i smiješa. Špinače se uzme nešto manje od sira. Ona se očisti, skoše i na maslacu i maslu ‘prefriga’ pak se onda smiješa sa sirom. Sad se minac polije rastopljenim maslacem i maslom, deblja njegova polovica naliči se onom filom i još se po njoj narijetko nabacaju komadići maslaca, a onda se tanjom polovicom mlinca pokrije i uz kraj pritisne i zafrkne, namaže odozgo jajetom i stavi u peć. U peći ostane po četvrt sata, onda se izvadi, namaže odozgo maslacem ili maslom, razreže na komade pak se za čas nosi na stol. Koliko je bilo hljepčića tijesta, toliko je sada kolača, a svaki sebe zove greblica…”

Gablec iz rudarskoga okna

Unatoč svemu tome, greblica je – zadovoljavajuće tumačenje, unatoč svoj upornosti, nisam našla ni u rječnicima ni u suvremenika – ipak rudarska, jer su je Rudari, kada su još stvarno bili rudari, nosili u zemljana okna. Ona je doista spajala sve od čega su živjeli u svojoj zbitoj udolini – rudarstvo, ratarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo. Sada im je, ljeti, temom gastroturistička priredba Dani rudarske greblice, sve obvezniji dio ponude lokalnih ugostitelja, a po njoj krste čak i zagrebačke pekarnice.

 

Uz brojne skromnije i raskošnije recepture, Rudari javno objavljuju da je:

 “za greblicu potrebno: za tijesto – 0,5 kg brašna, 1,5 dl vrhnja, 2 žlice ulja, 0,5 dl mlake vode i žličica soli, a za nadjev ½ svježeg kravljeg sira,1 cijelo jaje, 5 dkg mljevenih oraha (špinata ili blitve) i malo soli”. Ostalo je jednostavno, jer, kažu, tijesto umijesite, razvaljate na veličinu tepsije ili kako već želite, polovicu premažete nadjevom, preklopite drugom polovicom tijesta, pa je pecite 20-25 min na 200 ºC. Pečenu greblicu premažite maslacem odnosno margarinom ili vrhnjem te narežite na lijepe komade.

Srodnica slavnijih pizza, pita i tenkih gibanica

Ne treba propustiti reći kako je rudarska greblica rođakinja ne samo već zaboravljene samoborske zelenjače, nego i mnogo poznatijeg dalmatinskoga, zaštićenoga poljičkoga soparnika/soparnjaka i globalno omiljene talijanske poklopljene pizze calzone, a s tenkim gibanicama – plešivičkim copanjkom, prigorskom pericom i vrbovečkom perom – krasan je četverolist, dio robne marke Jela zagrebačke županije. Da je to barem zaživjelo!

 

Pišem sa sjetom ne manjom nego kad sam o greblici pisala davnu Enciklopediju špeceraja za Večernjak ili esej za Iće & piće, prije barem tri-četiri godine. Srećom, nude je samoborske pekarnice tako lijepu da je bolju i ljepšu ne bi ispekli ni moje gastrouzdanice. Zavidim prijateljima Samoborcima Seki i Mariju Hlača, koji su rudarsku greblicu otišli kupiti zbog slikanja, a usput se njome i osladili. Sad razumijem zašto sjajan fotograf Romeo Ibrišević, već godinama nastanjen u Rudama, uza sve lijepe slike nema i fotku greblice. Kaže:

“Greblicu uvijek pojedemo prije slikanja. Al’ ove godine moram napraviti obratno…”

Treba li reći kako su sve one, bile predjelom, desertom ili malim jelom – žedne dobra, lagana bijela vina?

Rudarska greblica (standardi za robnu marku jela Zagrebačke županije Sjećanja za stolom)

Sastojci

Tijesto

• 400 g brašna
  50 g masnoće
  10 g svježeg kvasca
  3 dl mlijeka
  vrhnje

 

Nadjev

• 1 svježi kravlji sir
• 1 jaje

Priprema

Izmrveni kvasac izmiješajte s 1 dl mlijeka u koje ste dodali žličicu šećera. Dodajte brašno, umijesite i pustite tijesto da se diže dok se ne podvostruči volumen. Tijesto razvaljajte na duplu veličinu namazanog lima, ispunite izmiješanim nadjevom, preklopite tijestom. Prije pečenja namažite vrhnjem i izbodite viljuškom. Pecite na 200 °C.

Nije naodmet

Nadjev po želji možete dodavai zelenjave ili oraha.

 

Objavljeno 4. lipnja 2013.

 

Preporučujem na Oblizekima slične teme:

http://oblizeki.com/copanjek-%E2%80%93-plesivicka-tenka-gibanica-od-svjezega-kravljeg-sira-i-zelenjaa-10743

http://oblizeki.com/loparka-ili-prigorska-perica-najbolja-medu-tenkim-gibanicama-842

http://oblizeki.com/plesivicka-vinska-cesta-%E2%80%93-raskosna-i-osebujna-vina-s-osuncanih-amfiteatara-6926

http://oblizeki.com/putica-i-ostale-zagorske-slane-slastice-za-uz-vino-10122

http://oblizeki.com/putica-za-vinske-svece-najbolje-ocijenjena-slastica-7-babicinih-kolaca-9678

http://oblizeki.com/vankusi-vanjkusi-jastuki-jastuci-%E2%80%93-nama-granicarima-moslavcima-ne-za-pod-glavu-nego-na-nepca-9068

http://oblizeki.com/ponaklici-ili-pociglanjki-%E2%80%93-kalnicki-strukli-ili-vankusi-nekad-peceni-nakle-na-tlu-krusne-peci-10686