Kušajte s nama nešto novo 3. siječanj 2011.

Glamour – pjenušac Vinarije Miklaužić odlično isperlao naš kućni prijelaz iz 2010. u 2011. godinu

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 6 komentara

Mi obično čekamo doma, a čime ćemo nazdraviti, uglavnom odabirem ja. S razlogom, promišljeno. Bilo je godina kada sam već i na početku jedne odlučivala o pjenušcu za iduću. Negdje na putu, ili na kakvome svjetskom sajmu. Gotovo suvenirski. Ili mi je netko darivao nešto što svakako moram kušati. Bilo je tu i šampanjaca kakav si možeš priuštiti jednom u životu, a bogme i voćnih “šampanjaca”, dječjih, kada je Ivan B. B. još bio dječak, a katkad i jer je s nama «nazdravljao» i naš Gospon Snoopyslav, pekinezer u jako dobrim godinama.

Dobar pjenušac volim i za aperitiv i uz desert i ni uz šta. Takoreći bez povoda, s prijateljicom, umjesto kave. U 2011. ušli smo s pjenušcem koji zaista ima priču. I on je, zapravo, izabrao mene. Zapravo, bilo je to ovako…

Pjenušac iz Moslavine

Izlazeći s kave iz Pressa presretne me auto i iz njega uz povik «Božice!» izroni koncentrirano lice Marka Miklaužića, mojega Moslavčanina i jednoga od tamošnjih vodećih vinara, s kojim sam na jednome VIP-objedu u voloderskoj Moslavačkoj kleti obitelji Šuto, bez lažne skromnosti, mislim sjajno, kao da smo ne znam koliko vježbali, gostima iz EU predstavila moslavačku kuhinju i pića.

Prisjećam se da je po mojoj sentimentalnoj zamisli uspio nabaviti čak i sjajni domaći višnjevac i orahovac, likere kojima smo nadoknadili ono što nismo imali u vinskoj čaši, aperitiv i desert. E, da smo tada imali pjenušce… E, dakle, uz povik «Božice» pruži mi se iz skorvite unutrašnjosti caddya – boca pjenušca. A Marko i njegov maleni “teretnjak” već je odgurnut kolonom iza sebe nestao u predbožićnoj gužvi.

Moćan, zavodljiv, krasno perla

Dakako da sam ga nazvala. Morala sam doznati sve o tome Glamouru, prvome pjenušcu iz Vinarije Miklaužić. Uoči Božića na tržište je iznijela prvih tisuću iz prve serije od dvije tisuće boca pjenušca proizvedena od chardoneyja i pinota berbe 2008. Dvije godine Marko ga je ostavio na kvascima, a potom je degožiran i šest je mjeseci odležavao u bocama. Bez dvije i pol do tri godine nema dobroga pjenušca klasičnom metodom vrenja u boci, kaže Marko Miklaužić.

Ne bez ponosa otkriva kako je u prošlome listopadu, kada je bio na ocjeni u mjerodavnome Zavodu, dobio je najvišu ocjenu među hrvatskim pjenušcima. Ima 12,3 % vol. alkohola, moćan je, suh je, mladalački svjež, krasne svijetle boje, mirisa, bouqueta i vrlo dojmljivo perla. U maloprodaji stoji oko 90 kuna.

Prvi od chardonnaya i pinota bijeloga, a drugi…

Kako su se uopće odlučili na proizvodnju pjenušaca u toj popovačkoj vinariji,  koja u vinogorju volodersko-ivanićgradskom, na «Klaudijevim brdima» s pogledom na Lonjsko polje obrađuje 25 hektara vinograda u četvrtoj generaciji, kao potomci slavnoga Luje Miklaužića?

Poznat kao jedan od vodećih proizvođača i promotora autohtone moslavačke sorte škrleta od samih početaka, u svojoj gotovo boutique-ponudi Marko Miklaužić nudi uglavnom klasičan, tzv. francuski asortiman.

No, nekad in, bijela vina chardonnay i pinot bijeli sada su out, pa kako te sorte imaju zasađene i dobro im nose, odlučili su pronaći novo tržište i uložiti dodatno još u potrebne strojeve i zamrznuti još (ne malo!) kapitala do izlaska pjenušca na tržište – godišnje samo po butelji minimalno jedan euro – i uz potporu njemačkih konzultanata lansirati pjenušac. Glamour.

Slijede pjenušci za svaku glamurozniju priliku

U drugoj seriji iz berbe 2009. ponudit će već 8000 boca, a već 2011. uz bijeli od bijelih vina i bijeli od crnoga, rose od crnoga. ponudit će uz suhe i «damske», «ženske», dakle slatke pjenušce sa 10 i 20 g ostatka šećera. S njima sada isprobava, kaže. S obzirom na sirovinsku osnovu i ambicije, planiraju proizvodnju i 50.000-60.000 butelja različitih pjenušaca u godini. Gospodin Marko Miklaužić kaže:

«To prelazi, dakako, pijenje samo za novogodišnji doček. Želimo ponuditi dobar pjenušac za različite ukuse i za svaku glamurozniju priliku. Zato smo ga i nazvali Glamour.»

Dodajmo na kraju, kako je Glamour drugi moslavački pjenušac, jer prvi i dugo jedini od 2003. proizvodi OPG Vlade Kašnera iz Repušnice kraj Kutine učeći od Tomca, jednoga od pionira i u drugome naraštaju i vrhova hrvatskih, do sada uglavnom boutique pjenušaca. Uvjerena sam da će se Miklaužić, koliko poznajem i njega i njegova vina, odmah pridružiti perlanju toga društva.