Oblizeki

Knjiga "Oblizeki" Otkrijte knjigu "Oblizeki"

Enciklopedija špeceraja 3. svibanj 2022.

Drugomajski grah, fažol, pasulj

Na drugi dan svibnja iz zagrebačkoga restorana Lobby potencijalnim su naručiteljima u menu uvrstili i – drugomajski grah. Na Međunarodni praznik rada, u nedjelju, nisu radili, a ponedjeljak, koji bi nekad također bio neradni, bio je radan, pa… Baš su me tom reprizom, analognom reprizi novogodišnjega dočeka, nasmijali. Gorko ili kiselo? Samo ne slatko. Tko nije otišao na neki od tradicionalnih besplatnih grahova ili fažola, ponegdje i s crvenim garifulom/klinčekom/karanfilom ili pak, kao u Zagrebu, sa štruklima. Čak su uspoređivali je li bolji onaj prošlogodišnji Bandićev ili ovaj ovogodišnji Tomaševićev. Jednima više kobasica ima onaj, a jednima ovaj. Najtužniji su mi po običaju oni koji su s besplatnom porcijom graha bježali od kamera ili bi se požalili samo na pretanke šnite kruha. Nisam baš primijetila ni prema reklamama uloženima u to, očekivano mnoštvo roštiljanja, a ni ražnjeva s janjcima i odojcima.

Običan, domaći grah (Fotografija Božica Brkan/ Oblizeki)

Među onima koji su obilježavali Međunarodni dan rada uglavnom starčad, dobrodržeći sindikalci i vrlo, vrlo malo mladih. Nema ih, nema bojazni da bi kao nekih davnih godina, poslije proslava u prirodi moglo doći do baby booma. Ali – nema ni radnika. Jura Gašparac na fejsu bi dodao: radnika, seljaka i poštene inteligencije. Oni radnici koji imaju posla, radnička klasa iz modernoga prekarijata, ne manualci i radnice u borosanama (vidi Leksikon radničkih zanimanja koji subotama niže Slobodna Dalmacija!) radili su. Takva su vemena. Kad se sve češće jednakim žarom na prvi dan svibnja obilježava Praznik rada (od 1886.) i katolički sv. Josip Radnik, cimerman/marangun/drvodjelac (od 1955.).

A grah? Nekad je grah bio sigurna i nutricionistički vrijedna namirnica koja može dugo stajati (žišci!) i zasitna, a k tome i jeftina hrana koja se može povezivati s različitim drugim namirnicama. Osobito kao varivo, koje je bilo to ukusnije što ga se spremalo u većim količinama, u vojničkim kazanima (specijalitet JNA – vojnički pasulj!), velikim loncima ili komorama pod tlakom odnosno Papenovim, ekspres-loncima. S pokojom kobasicom, suhim dimljenim rebrima (špicrebrima!), malo suhe slanine ili tek s obrezanom kosti pršuta ili šunke.

Nekad se preferiralo, a vidim ponegdje još i danas, osim da grah bude gust da u njemu žlica može stajati uspravno i da po vrhu pliva prst masnoće. Prisjećam se i da su u restoranima društvene prehrane i u javnim samoposluživanjima, koji su danas uglavnom izumrli, bezmesni grah obično kuhali petkom, kao slučajno, ili je, u imućnijih, bio rezervno jelo svaki dan.

Doma ga češće pripremam kao laganije jušno jelo, s kiselim zeljem ili s kiselom repom ili samo s dodatkom krumpira, mrkvice i puno drugog povrća. Svakako bez zaprške, koja se negdje još preferira, pa i istarski pešt od kremasto usitnjenih pancete, češnjaka i peršina.  Kadgod i pašta šuta, s tjesteninom. Koristim priliku da podsjetim na papulupretepeni grah, gravče tavčepaštetu od mladoga graha, ali i starinska jela, gotovo posna, kao što je baš trendovska šalata od graha mudana uz božićnu pečenicu, odojka ili šalata z bučinim uljem ili šalata od graha i radiča (maslačka) i naš moslavački, graničarski gra na mrzlo/ gra na ladno.  Kod mojih Brkana, prije nego sam se ja i rodila, uvijek je negdje na hladnom stajala lončina već kuhana graha, ili s vodom ili nasuho, samo pouljiš, dodaš luk ili porjak, možda i malo špeka i imaš obrok. Nekima je danas rezervna konzerva primjerice crvenoga graha za neki globalni, možda meksički specijalitet s tortillom Ili bijeloga, za toskansku juhu ribolittu. Što mogu, meni je egzotičnije sirotinjsko zagorsko jelo šljivovec, od graha i – šljiva.

Izgaran od znatiželje da li je ove godine grah kupljen, možda na nekoj od trgovačko-centrističkih akcija 0,99, jer sumnjam da se još nalazi izdašnih sponzora kao što je nekad bio – dok je bio! – Todorić sa svojim Konzumom/Agrokorom.

I radnički, prvomajski grah, odmetnuo se u marketinški, pa se, nikako samo uz radnički praznik s tobože prosvjedima, organiziraju turistički hepeninzi i hedonistička kušanja na grahijadama, fažolijadama i sličnim izmišljenim događajima na otvorenome, a tradicionalo u Baranji, i mađarskoj i hrvatskoj.

Moguće da nekad naporan posao prebiranja graha okreću u turistička nadmetanja tko će prije ili tko će prije/bolje skuhati jelo s grahom. Danas, primjećujem, ima i manje konzerviranih gotovih jela od graha poput onih kojima smo se hranili kao studenti – slovenski beli srbski pasulj, prebranac, i neki pasulj iz 29. novembra ili Carnexa. Imali su svoj konzervirani grah i Podravka i Gavrilović. Zahvalna sam što imaju konzerviran kuhan grah, jer me namakanje večer prije i nakuhavanje, uza sve nove brzo gotove sorte, podsjeti na prva dva puta kuhanja graha na rešou koja su završavala prikuzmanjem. Prismudio se. Grah bi se tako nakuhao da bi popio svu vodu, a ja bih štrebajući zaboravila podlijevati. Rijetko što tako smrdi, a i rijetko je od čega kao od toga oprati lonac. 

Objavljeno 3. svibnja 2022.

 

 

 

 

Primajte RSS novostiBesplatne i brze

Božica Brkan

Piše Božica Brkan

Božica Brkan , utemeljiteljica i glavna urednica internetskog magazina Oblizeki, autorica je brojnih tekstova i knjiga o hrani kao što su kultni “Oblizeki – Moslavina za stolom”, “Enciklopedija špeceraja” te petnaestak kuharica bestselera, najnakladnijih u nas, od kojih su neke prevedene i na više jezika (“Hrvatska za stolom”, “Mediteran za stolom”, “Hrvatska jela na suvremeni način, “Slastice u Hrvata”, serijal “Mala škola kuhanja” itd.). Od 1993. do 2009. uređivala je Večernjakov prilog četvrtkom Vrt.

Nema komentara

Komentirajte

RSS kanalBesplatna i brza!

RSS kanal omogućuje vam da doznate kada su se na određenoj web stranici pojavio novi sadržaj, u ovom slučaju Oblizeki. Štedite vrijeme i uvijek ste prvi informirani.