Baština, Pozivnica 1. lipanj 2015.

Dobrodošli na 4. Dan pere u Etnoparku Gradišće u Madžarevu pokraj Novoga Marofa

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 1 komentar

Prije četiri godine na području Grada Novog Marofa pokrenuta je manifestacija „Dan pere“, zamišljena kao degustacija i odabir najbolje pere. Glavni je cilj manifestacije približiti već gotovo zaboravljenu peru mlađim generacijama kao svakodnevno, težačko, ali i obredno jelo. Ove će se godine manifestacija 4. Dan pere održati 6. lipnja 2015. godine na prostoru Etno parka Gradišće u Madžarevu nadomak Novog Marofa  s početkom u 15.00 sati. O peri, perici, loparu, loparki Oblizeki su objavili više tekstova (primjerice s Loparijade u Svetome Ivanu Zelini, s Babičinih kolača itd.) i receptura, a sada o peri piše etnolog i organizator priredbe Tibor Martan.

Pera – svakodnevno, težačko i obredno jelo Madžareva i okolice

Pera je posni kolač sa nadjevom od sira, jaja, kiselog mlijeka, kukuruznog brašna, vrhnja, šećera i soli. Tijesto koje nosi nadjev u pravilu mora biti što tanje, a treba biti izrađeno od bijelog pšeničnog brašna, soli i vode uz dodatak masnoće poput ulja ili svinjske maste, a rjeđe kiselog vrhnja i sirutke. Nadjev za tijesto treba biti od srednje do jake gustoće. Kako nadjev ne bi prilikom pečenja iscurio s tijesta krajevi tijesta se navlače preko nadjeva do tri centimetra širine.  Preko nadjeva stavlja se kiselo vrhnje te sitni listići domaćeg putra. Osnovnom nadjevu moguće je dodati i svježe sezonsko voće poput jabuka, šljiva i oraha ili povrće poput tikve odnosno buće. U zimskim mjesecima na površinu se nadjeva stavljalo hrpice pekmeza od šljiva. Pera, dakle, može biti slani ili slatki kolač.

U daljoj prošlosti pera se pekla u krušnim pećima, a zatim u zemljanim ili limenim posudama u zidanoj peći na drva, šporetu. Pera je četvrtastog ili okruglog oblika, ovisno o izgledu posude za pečenje ili izgledu drvene lopate kojom se stavlja u krušnu peć.

Kakva je pera južnoga Varaždinske županije?

Ova receptura izrade pere može se geografski smjestiti na područje Grada Novog Marofa (južni dio Varaždinske županije) točnije uz jedan manji dio naselja koja ulaze u njegov sastav, a pripadaju Župi sv. Vida i sv. Jurja Madžarevo. To su naselja: Podrute, Kamena Gorica, Jelenščak, Topličica, Makojišće Donje i Madžarevo. Pera se pripremala i u naseljima Krč te Makojišće Gornje, a koja danas više nisu u sastavu spomenute Župe.

Uz peru na istom području nailazimo i na peri sličan kolač. To je tzv. pelnak, popelnjak ili opernjak. Ovaj kolač redovito je pripreman kod pečenja kruha. Njegov nadjev odgovara osnovnom nadjevu pere, ali stavlja se na krušno tijesto tj. tijesto dobiveno od nekoliko različitih vrsta brašna (pšenično, kukuruzno, raženo) uz dodatak domaćeg ili kupovnog kvasca. U nadjev za opernjak nije se nikada dodavalo druge sastojke kao kod pere. Opernjak se stavljao u krušnu peć prije kruha, a po brzini njegova pečenja i rumenosti procjenjivalo se „spremnost“ peći za pečenje kruha.

Više puta tjedno

Pera se za razliku od opernjka pripremala više puta tjedno. Raznovrsnog je nadjeva, a tijesto je rađeno isključivo od pšeničnog brašna bez dodatka kvasca te je moralo biti što tanje. Katica Martan iz Madžareva napominje kako je tijesto za pravu peru moralo biti tanko poput tijesta za izradu rezanaca, mlinaca ili druge tjestenine.

Važnost pere u svakodnevnoj tradicijskoj prehrani Madžareva i šire okolice najbolje opisuje kazivanje Ane Stepančec iz Madžareva:

 

… Najradije se jelo peru. Pekla se tri put tjedno i za Koleni post (Badnjak).

Mlinec za peru mora biti tenki  i od pšenične melje, a veliki kak krušna lopata – lopar. Onda se zmešalo koruznu melju, kiselo mleko, sir i jajca. To se delo po mlincu.

Mlinec se z kraja zavrgne v vugle kaj se to ne bi rezišlo. Zgora se metalo puter i vrhnje. Znalo se deti i slivovog  pekmeza. Mesto sira znalo se metati jabuke ili oreje. Najbolše je bilo deti tikve.

Vele da je to pera tivenjača. Pera se pekla v krušne peče dok nije bila črlena. V jene krušne peči znalo se odjenput peči četiri pere.

Žena je morala biti jako fletna pri metanju pere v peč. Ak bi joj se osmeknula i opala z lopra si bi je se smejali….

Umijeće pripreme pere predznak dobre domaćice

 

Spomenuta kazivačica Ana Stepančec  tumači nadalje spretnost djevojke kod izrade pere kao predznak dobre i poštene domaćice u budućnosti:

 Prije se negda puce paslo do deset let. Dečkovi su roditelji rekli neke stareše žene nek pazi kak puca dela, kak se vlada i kakva je pri delanju pere. Ak’ je se tu pak pokazala dobra i fetna onda je bu dečko došel v snoboke.

Na Badnjak pera je bila glavo jelo posne večere. Terezija Kerep i Slava Pupek iz Kamene Gorice, mjesta nadomak Madžareva, ovako opisuju pripremu peru za Koleni post.

Večeru se moralo prirediti tak da bu ona kravska. Se kaj se bu jelo mora biti od krave i zato se pekla pera. V tu peru se nije smelo deti soli, a ak se pekla v zemljenom cimpetu ili kakvom protvanju onda se njega nije smelo premazati z domaču svinjsku masti.

Blagovanje pere na Badnjak

Jelica Hasija iz Madžareva spominje točno određena pravila ponašanja kod blagovanja pere na Badnjak:

Gda se na Koleni poset navečer jelo peru nije se smelo lakte prisloniti na stol. Ak’ si to napravil onda buš sigurno dobil mozle (gnojne prišteve) po telu.

Marica Vuger iz Kamene Gorice, od svojih sumještana prozvana Mariček, tvrdi kako se pera kao dopuna glavnom jelu odnosila težakima u polje ili vinograd. Ona je pak kao malena djevojčica peru odnosila muškim članovima svoje obitelji za objed u ciglanu u obližnjim Podrutama gdje su bili zaposleni.

Prema kazivanju Ane Martan iz Madžareva za dijete koje je često plakalo govorilo se da „frče peru“. Pretpostavlja se da nije dobro izrađivati peru uz dijete koje plače jer pera tada sigurno neće uspjeti.

Dan pere da se pera ne zatre

Pera se danas na području Grada Novog Marofa pripreme sve rjeđe. Prema kazivanjima starijeg stanovništva uzrok je tome što se rijetko može nabaviti pravi sir, vrhnje i putar domaće izrade dok te iste namirnice kupljene u trgovini umanjuju izvoran okus i kvalitetu pere. Mlađe domaćice pak prilagođavanju staru recepturu novim namirnicama i vlastitim željama  te tako možemo naići na peru s koprivama, bučinim košticama i kozjim sirom.

Recept za izradu najjednostavnije pere ustupila nam je Štefanija Vuk iz Madžareva. Recepturu izrade naslijedila je od svoje majke Magdice Vragović.

Pera (Štefanija Vuk, Madžarevo)

Tijesto

• 300 dag pšeničnoga brašna
  ½ dl ulja
  1 žlica šećera
  malo soli

Nadjev

• ½ kg svježeg kravljeg sira
• 2 jaja
• 15 dkg kukuruznog brašna
• 2 žlice šećera
• 2 dl vrhnja
• malo soli

 

Priprema

Od navedenih sastojaka umijesite tijesto pomoću mlijeka i razvaljajte ga vrlo tanko. Na tijesto stavite nadjev i razmažite ga po cijelome tijestu. Rubove tijesta savijte preko nadjeva do 3 cm. Nadjev premažite sa 3 dl vrhnja. Perua pecite do jake rumenosti.

Objavljeno 1. lipnja 2015.

 

Preporučujem slične teme na Oblizekima:

http://oblizeki.com/greblica-tenka-gibanica-rudarska-10841

http://oblizeki.com/ponaklici-ili-pociglanjki-%E2%80%93-kalnicki-strukli-ili-vankusi-nekad-peceni-nakle-na-tlu-krusne-peci-10686

http://oblizeki.com/putica-i-ostale-zagorske-slane-slastice-za-uz-vino-10122

http://oblizeki.com/vankusi-vanjkusi-jastuki-jastuci-%E2%80%93-nama-granicarima-moslavcima-ne-za-pod-glavu-nego-na-nepca-9068

http://oblizeki.com/prvi-stubicki-oblizneki-%E2%80%93-bas-oblizeki-13004

http://oblizeki.com/loparka-ili-prigorska-perica-najbolja-medu-tenkim-gibanicama-842