Oblizeki

Knjiga "Oblizeki" Otkrijte knjigu "Oblizeki"

Ocjenjivanja 15. prosinac 2010.

Brašnjače, bele devenice ili bijele kobasice na već 2. Festivalu moslavačke brašnjače u Čazmi

Nekoliko različitih vrsta brašnjača istoga proizvođača (Snimio Miljenko Brezak)

Kada sam u svojoj zavičajnoj čitanci «Oblizeki – Moslavina za stolom», obavljenima 2006. godine, predlažući, po mojemu naše stvarne izvornike a neiskorištene kao moguće poduzetničke projekte i biznise, iako obožavam bele devenice, iskreno, nisam im davala veliku šansu.

Presretna sam i ponosna što su 11. prosinca 2010. u Čazmi imali već drugi Festival moslavačke brašnjače, kako tu prostu kobasicu zovu u tome dijelu Moslavine. Kolega novinar Franjo Jagatić kao glavna osoba tamošnje Turističke zajednice sjajno je zamislio priredbu koja je uspjela okupiti Moslavčane ne samo iz sve tri županije (Čazma, Caginec, Garešnica, Dubrava Vrbovečka, Općevac, Šumećani, Draganci, Koritna, Bojana, Stara Ploščica, Ivanska, Martinac, Suhaja, Križ, Novoselec…), nego i ponovno zainteresirati ponajprije same Moslavčane da svoje baštinsko blago predstave i ponude i drugima.

A zatim i njihove goste. Zagrepčani su se na degustaciju dovezli autobusom. Da nije izuzetaka poput primjerice Drage Kezelea i njegova Selskog turizma u Šumećanima, ako nemate prijatelja, belu devenicu odnosno brašnjaču možete zaboraviti.

Prve iz Caginca, druge iz Novoselca, treće iz Čazme

Urednica Oblizeka Božica Brkan kao predsjednica ocjenjivačkog suda daje izjavu sve brojnijim novinarima zainteresiranima za brašnjaču i nejzin festival (Snimio Miljenko Brezak)

Prošle se godine na skromnoj prosinačkoj priredbi predstavili 13 brašnjača, a ove čak 28. Petočlani ocjenjivački sud – Jasna i Dalibor Ivanišević s bjelovarske Ugostiteljske škole, pobjednik prvoga Festivala Ivica Ratković iz Caginca, Jadranka Kruljac-Sever iz čazmanskoga Centra za kulturu i ja, Božica Brkan, kao predsjednica – ocjenjivao je i izložbene stolove tematski, očekivano uostalom posvećene uglavnom ili kolinju ili Božiću (samo s hranom bilo ih je više od dvadeset!),  a potom se usredotočio šifriranim uzorcima i njihovu vanjskome izgledu, izgled prereza, mirisu i okusu.

Najboljim su ocijenjene kobasice Nade Dabac iz Caginca, Miroslava Budje iz Novoselca (ujedno i najizvornije, Bele devenice, kobasice od kukuruznog brašna iz Novoselca) te Brankice Brnjanec a istoimenoga OPG-a iz Čazme. Svakako valja istaknuti i trud OPG-a Piršljin, koje je nadjenulo brašnjaču široka promjera dugačku čak dva metra.

Crijeva bolje prati!

Ocjenjivački sud, proizvođači i publika živo raspravljaju nad rekorderkom dva metra dugom brašnjačom (Snimio Miljenko Brezak)

Zanimljivo je da je unatoč brojnosti otprve malo njih odskočilo kakvoćom. Zamijećeno je kako se umjesto tradicionalnoga svinjskoga debelog, takozvanoga guznog crijeva rabili tanko svinjsko ili goveđe, dakle kupljeno prirodno ili umjetno različitih promjera.Na žalost, neki si propustili crijeva dobro oprati i napacati ih. Moslavačke brašnjače, brašnjenke, bijele kobasice ili bele devenice – kako ih u različitim moslavačkim krajevima zovu – još će, ustraju li zaista, trebati vremena i za osnovnu standardizaciju.

Naime, osim domaćega se brašna rabi i industrijski sitno mjeveno i kukuruzna krupica, čak ona za ekspres palentu. U nekih se osim soli i masti, brašno ničim ne začinja, a neki dodaju i crvenu papriku, slatku ili i slatku i ljutu, češnjak i luk (u mast), a ni jedna nije bila začinjena porilukom, kako se, primjerice radilo u mojih Brkana u mome rodnom Okešincu.

Osim zajca i – carsko meso, vratina, lopatca, rebra, pa čak i but

Jedna od kvalitetnijih i tradicionalnije nadjevenih među 28 bijelih kobasica (Snimio Miljenko Brezak)

Jedna od kvalitetnijih i tradicionalnije nadjevenih među 28 bijelih kobasica (Snimio Miljenko Brezak)

Zanimljivo je da svi uglavnom te kobasice danas papre, a također i da su ih neki, iako to vjerojatno nikad ne bi priznali, začinili čak chillyjem te – vegetom. Zanimljivo je da su jedne kobasice bile začinjene i – krvlju. Takve i obične na svome je pobjedničkom stolu izložila Jelka Blažeković iz Bojane.

Tradicionalno u te kobasice ide kratko u suhome pacu odležano, na dugačke trake narezano (sve češće, na žalost, mljeveno) masnije i sočnije meso koje se inače ne suši, od zajca odnosno potrbušnice ili flama, ošita, a da je na Festivalu bilo i kobasica od carskoga mesa, vratine, lopatice, rebara, čak buta…

Jedni kobasice nadijevaju tradicionalno, prstima naopako ili kuhačom, a jedni – strojno. To, dakako, umnogome određuje i izgled kobasice, kao uostalom i promjer. Te su kobasice nekad bile brlo kratke, manjega promjera, tek u nekim mjestim oko Čazme izrazito širokoga promjera, a sada su, osim baš domaćih neravnih, izrazito ravne poput salama.

Baština u dubokom zamrzavanju

Kako do standardizacije i ikakve zaštite među tako različitim brašnjačama? (Snimio Miljenko Brezak)

Kako do standardizacije i ikakve zaštite među tako različitim brašnjačama? (Snimio Miljenko Brezak)

Na žalost, kako nisu mogle trajati dugo, kuhane – da ne bi popucale, savjetuje sa Seoskog turizma Bistrički iz Strušca u popovačkoj općini i Sisačko-moslavačkoj županiji, morate ih dobro napikati i kuhati 45-60 minuta lagano, jer ne smiju kipjeti – bi se stavile na, kako se to kaže, tri-četiri dima, a danas, na žalost, završavaju u zamrzivačima. Kada se izvade i prerežu, obično im je brašno rasipa. Neke su prenabijene, a neke mašinski nadjeven, djelomice punjene i zrakom.

Podsjećamo kako su se te kobasice nekad jele za objed ili večeru, sirove odnosno samo kuhane i eventualno podimljene, narezane same ili s grah salatom odnosno s turšijom ili ukiseljenom ciklom, krastavcima ili paprikom. Prema sjećanjima obitelji Besednik iz Dubrave Vrbovečke, te su se kobasice kuhale u kiselom zelju, kiseloj repi, grahu ili drugim zimskim jelima, a kako ističu Čazmanci, njhove debele brašnjače katkad su i same bile osnova zapravo poprilično posnim kukuruznim juhama.

Jeste li kad kušali moslavačke bele devenice ili brašnjače te kako vam se dopadaju?

Primajte RSS novostiBesplatne i brze

Božica Brkan

Piše Božica Brkan

Božica Brkan , utemeljiteljica i glavna urednica internetskog magazina Oblizeki, autorica je brojnih tekstova i knjiga o hrani kao što su kultni “Oblizeki – Moslavina za stolom”, “Enciklopedija špeceraja” te petnaestak kuharica bestselera, najnakladnijih u nas, od kojih su neke prevedene i na više jezika (“Hrvatska za stolom”, “Mediteran za stolom”, “Hrvatska jela na suvremeni način, “Slastice u Hrvata”, serijal “Mala škola kuhanja” itd.). Od 1993. do 2009. uređivala je Večernjakov prilog četvrtkom Vrt.

2 komentara

  1. […] Brašnjače, bele devenice ili bijele kobasice na već 2…. […]

  2. […] je o tome pisao, nego je kao šef Turističke zajednice u svome gradu nekoliko godina organizirao ocjenjivanje brašnjača odnosno belih devenica, siromaških, baš skromnih, a odličnih kukuruznih,…što sam ih opjevala u zavičajnoj čitanci “Oblizeki – Moslavina za stolom”. Oživio je i […]

Komentirajte

RSS kanalBesplatna i brza!

RSS kanal omogućuje vam da doznate kada su se na određenoj web stranici pojavio novi sadržaj, u ovom slučaju Oblizeki. Štedite vrijeme i uvijek ste prvi informirani.