Baština 7. veljača 2025.

Baby Lasagna od zaborava spašava tabletiće, a zlatarski umirovljenici kuhinjske zidnjake

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• Komentiraj

Sjajni kolega novinar i prijatelj Željko Slunjski poslao mi je za Oblizeke tekst o izložbi Zidnjaci, vidljivi i nevidljivi koja se u Galeriji izvorne umjetnosti Zlatar i Udruge umirovljenika Zlatar, čiji je predsjednik, može pogledati do 12. veljače 2025.

Zlata treće dobi

Javnost umirovljeničke udruge percipira uglavnom kao organizacije koje skrbe o starijoj populaciji, s naglaskom  na organizaciji izleta te druženja s plesom. No, ima ih koje odskaču od toga stereotipa. Primjerice, udruga u zagorskom gradiću Zlataru, u kojoj su organizirani umirovljenici ne samo s područja Grada Zlatara, nego i susjednih općina Lobor i Mače. U toj sredini od 1971. godine djeluje Galerija  izvorne umjetnosti čiji fundus čine 283 slike, 38 crteža, 89 grafika, 1 grafička mapa Matija Skurjeni sa 125 skulptura, 4 reljefa, 42 serigrafije i 38 reprodukcija. Tijekom godine u nevelikom prostoru odvija se i redovita mjesečna izložbena aktivnost . Osim slikara i kipara, kreativnih članica Udruge žena, kao organizator likovnih zbivanja pojavljuje se i Udruga umirovljenika Zlatar, najčešće s organizacijom događaja s etno predznakom.

Tako je 2020. godine pozornost privukla izložba Kak je negda pri nas bile, za koju je aktualni zagorski župan Željko Kolar naglasio kako je to izložba koja u ljudima pobuđuje osnovne stvari koje nas čine ljudima – emocije. Ovo je, zapravo, izložba za dušu. Najstariji eksponat na izložbi bila je slika Majke Božje iz 1890. godine, zatim  najstarija slika sa vjenčanja iz 1913. godine, dok je kao posebno otkriće spomenut originalni portret crtež Antuna Mihanovića, za kojeg se u javnosti uopće nije znalo da je u Zlataru imao obitelj kojoj je dolazio u posjete.

Gobleni i ukrasni tanjuri

Godinu poslije bila je organizirana izložba Zaboravljeni gobleni – priča jednoga vremena. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća gobleni su bili omiljeni zidni ukras. Danas ih samo rijetki drže na zidovima, a većina je, s naljepnicom kiča, pospremljena u podrumima i na tavanima. Nisu više u modi, premda njihova ljepota nije ništa manja. Kako piše Verica Kovač, predsjednica Hrvatske udruge kreativnih amatera, u izradu goblena uloženi su  izuzetan rad, strpljenje i značajni izdatci za sheme, materijal i uramljivanje.

Nakon goblena na red su 2023. godine došli ukrasni zidni tanjuri, najčešće keramički, svih veličina i oblika. Tu i tamo zid bi krasila  i koja tapiserija, što je bilo rjeđe. Mlađi naraštaji, slijedeći trendove, te su rekvizite preselili u podrumski ili tavanski prostor, ne mareći odveć  što su njihovi najdraži s ljubavlju ih donosili s putovanja, prikupljali i čuvali za buduće naraštaje.

Zidnjaci

Ove godine u Noći muzeja, koja se u Zlataru obilježavala osmu godinu, umirovljenici su organizirali izložbu zidnjaka (zidne krpe). Jedanaest članica Udruge umirovljenika (Ivanka Benčić, Ankica Carek, Nadica Čuić, Đurđa Drašić, Štefica Dumbović, Jadranak Fuček, nevenka Sedak Benčić, Božena Slunjski, Ana Sokolić, Marija Štahan i Biserka Žerjavić) izložile su pedesetak zidnjaka, sačuvanih iz vremena svojih baka i prabaka. Obično su bile stavljane iznad štednjaka, s vezenim motivima i prigodnim pratećim tekstom. Muškarci su najčešće bili predstavljani kao dimnjačari i lovci, a žene kao domaćice i kuharice. Najstarije na zlatarskoj izložbi su iz 1936. godine (vlasnice umirovljene prosvjetne djelatnice Jadranka Fuček i Božena Slunjski). Danas zidne krpe predstavljaju zapise o nekadašnjem svakodnevnom životu i običajima tih vremena. Umirovljeni zlatarski policijski djelatnik, Željko Špehar, izložbeni je sadržaj obogatio dijelovima stotinjak godina staroga kuhinjskog i drugog pokućstva, nastojeći posjetiteljima približiti život i unutrašnjost stare zagorske hiže.

Katalog

Zapis o izložbi Zidnjaci vidljivi i nevidljivi ostao je ovjekovječen i na trideset stranica vrlo zanimljivog kataloga sa 45 sugestivnih fotografija s izložbe te ogledom o zidnim krpama. Neke će ganuti drukani ili izvezeni, jednobojni ili višebojni, često gramatički nespretni dvostisi kao da su s društvenih mreža, molitve upućene Majci Božjoj, sv. Josipu, o Posljednjoj večeri (!?), zatim srokovi o mladosti i ljubavi, da čekam samo nekog Baby Lasagnu koji će umjesto heklanih tabletića oživjeti kuhinjske krpe, dakako ne samo u kuhinjama:

Koja žena muža čuva/ dobar ručak njemu kuha.
Ljubav u maju je život u raju.
Golub u selo doletio,/ moj dragi se mene sjetio.
Košarica puna cvijeća, Cvjeta kao naša sreća.
Zašto gledaš sad u lonac/ Kad mi nisi dao novac!
Najljepša sreća je tam doma,/ kjer žena dobro kuhat zna.
Kuharice dobro kuhaj,/ ali ipak novce čuvaj.
Kuharice budi čista, nek Ti suđe svjek blista.
Nije blago ni srebro ni zlato,/ već je blago što je srcu drago.
Iako sam još mala rado bi kuhati znala.
Kuharice manje zbori,/ da ti jelo ne izgori.
Od ljubavi nismo siti/treba dobro jesti i piti!
Kuharice skuhaj ručak fino,/ pa ćeš dobit novaca za kino.
Kuharice zlato moje,/ tebe hvali jelo tvoje.
Dva jelena dve košute, dođi draga ljubit ću te.

Na kraju, prenosim i ogled predsjednika Udruge umirovljenika Zlatar Željka Slunjskoga:

Zidnjaci – vidljivi i nevidljivi
(ogled o zidnim krpama)

Udruga umirovljenika Zlatar, u suradnji sa zlatarskom Galerijom izvorne umjetnosti, svake godine nastoji organizirati  jedno izložbeno događanje, najčešće s etno predznakom. Ove godine odlučili smo  uključiti se  u 20. Noć muzeja (u Zlataru se obilježava osmu godinu), organiziranjem izložbe „Zidnjaci – vidljivi i nevidljivi“. To su  mali dragulji ručnoga rada, prava vezena lirika. Ukrašavali su zidove radnog, svakodnevnog prostora domaćice. Obično su stavljani iznad štednjaka, umivaonika i stola. Ti tradicionalni ukrasi s vezenim motivima i prigodnim pratećim tekstom, nekad su ukrašavali zidove kuhinja i drugih prostorija u domu. U stvari su to bili savjeti o kuhanju, braku, zdravlju, novcu…. Danas predstavljaju zapise o nekadašnjem svakodnevnom životu i običajima tih vremena (Božica Brkan, utemeljiteljica i glavna urednica internetskog magazina Oblizeki).

„Zidnjaci se javljaju u 19. stoljeću kao srednjoeuropska moda u građanskim domovima odakle se šire u seoska domaćinstva. Kuhinje čijim zidovima više ne prijete dim i čađa iz otvorenih ognjišta, ukrašavaju se vezenim zidnim krpama – zidnjacima. Vješali su se na zidove iznad kuhinjskog stola, šporeta, umivaonika, ali i iznad kreveta. Najstarije kuharice nemaju tekstove, a većina zidnjaka s navezenim ili otisnutim tekstom je na hrvatskom jeziku. Najčešće se vezlo plavom i crvenom bojom, bodom ovijanac i križići, na bijelom platnu po motivu koji je već bio otisnut ili bi žene same crtale odnosno precrtavale motive. Zbog jednostavne i izravne slikovne i pisane poruke zidnjake s opravdanjem mnogi nazivaju pretečom suvremenog plakata.
Izbor tema bio je šarolik, a kretao se od cvijeća, voća, vinjeta, ptica, mačaka i pasa, zatim tu su motivi kuhinje, anđela, djece, lovaca i dimnjačara, kuharica. Zidnjaci koji su se vješali  iznad umivaonika su drukčije  tematike: plavi lavori i bokali, umivaonici, zrcala, vješalice za ručnike. Posljednja faza u modi zidnjaka bile su varijante s cijelom slikom i tekstom otisnutima u više boja koji se nisu vezli. Iako nisu autohtoni dio hrvatske tradicijske kulture te na njima nema regionalnih obilježja, zidnjaci su bili omiljeni ukras građanskih i seoskih domaćinstava. Oni su odraz prožimanja urbanog i ruralnog. Razvojem tehnologije zidne krpe postaju suvišan kućanski inventar no čuvajući ovu bogatu zbirku čuva se od zaborava bogatstvo podataka o društvenim promjenama – odnosu među spolovima, braku, stupnju higijenske prosvjećenosti, modi pa čak i o političkim prilikama (obrazloženje uz zbirku zidnjaka Etnografskoga odjela Muzeja Brodskog Posavlja). 

Zidnjaci su imali i komunikacijsku funkciju. – Budući da je u vrijeme zidnjaka protok informacija bio spor, zidnjake se percipiralo kao komunikacijske predloške tadašnjeg vremena. Funkcija  zidnjaka bila je i zaštitna, odnosno, zidnjaci su se uglavnom vješali na zid iznad štednjaka pa su štitili zidove od prljanja prilikom kuhanja (Robert Kapeš, magistar etnologije i antropologije , na otvorenju  izložbe „Priča o zidnjacima“ , u Ludbregu 2022. godine).

Kako su najčešće predstavljeni muškarci, a kako žene?
Muškarac je najčešće predstavljen kao lovac ili kao dimnjačar, a to su neki arhetipi muškarca u uniformi koji je spreman da se suoči s nekom opasnošću – neki veliki izraz maskuliniteta. Žene su prikazane kao domaćice i kuharice. No ima i onih na kojima žena čita dok muškarac kuha. (Ivica Kipre, viši kustos Etnografskog muzeja Dubrovnik).

Više o zidnjacima na Oblizekima:

Kuvarice – ljepota, mudrost života i odgoj s kuhinjskih zidova

Požutjele bilježnice s receptima, kuharice i zidnjaci izložbom uvele u 19. Kriške oblizeke

Krpe-zidnjaci kao novi kuhinjski posteri u Dugom Selu

Objavljeno 7. veljače 2025.