Kušajte s nama nešto novo 24. studeni 2016.

Almalomb će vas osvojiti već juhom, mene onom od krumpira i sira bryndze

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 4 komentara

Nismo se još ni vratili doma, a Judit Csaplár već je e-pismom iz mađarskoga sela Hosszúhetény odaslala tražene recepeture jela što su ih poslužili na objedu za članove Kluba Gastronaut na studijskom putovanju Vino, gastronomija, kultura i wellness; Pečuh i zlatni baranjski trokut od 17. do 20. studenoga 2016. Domaćin nam je bio Mark Kincses, direktor u Turističkoj zajednici Mađarske za Južnu Europu.

Poslužiše nam jedan od svojih uobičajenih objeda, kako nam je rekla pozdravljajući nas posred dvorišta, predstavila je svoj Almalomb:

Almalomb nije mjesto. To je priča i sjećanje. Prošlost, sadašnjost i budućnost. Almalomb je obiteljsko nasljedstvo, vodenica iz 19. stoljeća. Sada je Almalomb kuća, restoran i mlinski muzej. Za lijepa vremena, u ljetnoj sezoni, radi i vrtna terasa. Kada zahladi, pod natsrešnicom, gdje se sada suši začinsko bilje, možete se ugrijati uz vatru na drva i osladiti se kruhom koji tu ispeku.

Svaka tri tjedna mijenjaju kartu redovito sa po dvije juhe, četiri glavna jela i dva deserta prilagođavajući je sezoni i namirnicama iz najbliže okolice. Povremeno pripremaju i koncerte te druga umjetnička događanja, primjerice izložbe. Čini se i omiljenim mjestom za svadbe.

Kuhinja ne rustikalna, nego strastvena, autentična

Ukratko, tumači kataloški metaforički, tu se dolazi živjeli sporije, polaganije. I blagovati jednostavnu kuhinju, koju opisuju prirodnom, stvarnom hranom, uz koju ne treba posezati za riječima skupa ili jeftina, spora ili brza, velika ili mala ili za drugim fancy izrazima. U Almalombu, dodaje Judit Csaplár, ne računajte na rustikalnu kuhinju. Jednostavna je, strastvena, autentična.

Slažem se bez da bih što oduzela ili dodala. Ovu temu odabirem kao, mi novinari rekli bismo, pereks svojih usporednih studija mađarskih okusa. Vjerujte, iako vam je sigurno neočekivana, ovo je zaista moja najiskrenija gastrorazglednica koju sam vam mogla poslati iz Mađarske. I, začudo, ovo je valjda jedini obrok u kojem nisam uočila proslavljenu papriku, osobito ljutu.

Osim toga, iako nisam bila u jednom restoranu-mlinu, i ako smo za odmilja zvali OPG, mogla bih ovaj mađarski usporediti samo s provansalskim Le Moulin de Mougins Rogera Vergea, jednoga u to vrijeme, potkraj devedesetih, vodećih francuskih chefova.

U Almalomb po svakojako nadahnuće

Isplati se, ocjenjujem, poći čak tako daleko od Zagreba recimo, a od Osijeka je odmah preko granice – daleko je relativno – jer čovjek postane radoznao što bi jeo da je proljeće ili ljeto, a ne, kao sada, kasno jesen odnosno rana zima, kada su nam ponudili baršunastu, okrepljujuću juhu od krumpira posutu sitnim kolutićima listova mladoga zelenoga luka.

Bryndza je vlaški sir iz dubrovačke luke 1370. godine?

Poslije ću iz recepture otkriti tajnu okusa, što je do sira bryndze. To je ovčji meki mladi sir najpoznatiji u Slovačkoj, Rumunjskoj, Moldaviji, ali i u Poljskoj, Ukrajini te Mađarskoj. Ime mu potječe navodno iz rumunjskog odnosno vlaškoga, a u hrvatskome se prvi put spominje kao vlaški sir na ulazu u dubrovačku luku 1370., a kao bryndza u Slovačkoj 1470. godine.

Iza juhe stigla su pileća prsa s također vrlo nježnom kremom od celera tek zeleno orubljenom pestom te pečenom kruškom – mora biti neka stara sorta poput naše tepke, samo što je crvenija i izduženija – te miješnom salatom (zelena salata, rikola, matovilac…). Objed smo, prije kave s domaćim keksićem, završili tanjurom sa četiri vrste dobrih kravljih lokalnih sireva – mekanim mladim, žutim tvrdim, sirom s provansalskim travama te dimljenom baranyicom. Taj bismo vlaknasti sir možda mogli usporediti s parenicom koje povremeno kumice odnosno sada OPG-i kod nas nude i na placu, s malo oraha i umakom od grožđa.

Do restorana uz lavež pasa i miris začinskoga bilja

Nismo u Almalomb nabasali slučajno, nego ga je za nas gastronaute, što novinara koji pišu o turizmu, hrani, vinu i sličnim temama u različitim medijima, a što stvarno uglednih hrvatskih ugostitelja, na četverodnevnom studijskom putovanju odabrala Turistička zajednica Mađarske. Bilo je lijepo i ukusno, o čemu ću dakako detaljnije pisati, ali mene se kao samosvojan, baš po mom ukusu, dojmio, rekla bih nepretenciozan, a dojmljiv objed.

Uvelo nas je u njega vrlo glasan lavež pasa sa svake strane ceste dok smo pješačili do cilja, a onda čudesan miris po cijelome dvorištu, prepunom kojekakvoga začinskoga bilja, što u začinskome ukrasnom vrtu, a što na sušenju. Tu ružmarin, lavanda, ….a na stolu stručak – smilja.

I ime restorana dječje kreativna igra

Na tome nekadašnjemu obiteljskom imanju prebake Rite i pradjeda Tomeka, podrijetlom Poljaka, koje je preživjelo čak i kada su socijalističke vlasti odjednom skrenule rječicu što je pokretala sada više od dvjesto godina stari mlin, nova su vremena sustigla četvoro unučadi. Troje je pobjeglo glavom bez obzira, a jedan praunuk nadahnuo se da nešto pokrenu. Ali ne više mlin, koji se ustobočio kroz sve tri etaže stare kuće, nego, uz pomoć sredstava Europske unije, restoran sa zanimljivim konceptom. Tako se Judit, poslije dugogodišnjega rada u poljoprivredi odmetnula u mlinaricu-ugostiteljicu. Preporučujem promotriti izbliza ovo iskustvo svakome prije nego krene u neki vlastiti projekt u nas. Dragi su mi čisti bijeli zidovi i staro, golo drvo, koje noću sigurno šapuće.

Uz takvu iskrenu hranu zaista povjerujete tvrdnji Judit Csaplár kako svaka daska za obnovu potječe ili s imanja ili iz obitelji. Kao što vjerujete da su sve namirnice iz toga kraja. Jer, kako bi rekla moja prijateljica, želite da vam – bude lijepo! Ako već ne uspijevaju masline za ulje kojim začinja jelo, uspijeva ružmarin i drugo bilje što i miriše vrlo intenzivno, kako bi rekli kolege Dalmatinci, kao kod nas, iako je jesen kasna, kasna da prema ogoljenu stablu izdaleka ne mogu prepoznati ni koje se to drvo nadvilo nad gospodrske zgrade.

Na kraju, moram dodati i tumačenje neobičnoga naziva restorana, vrlo kreativno, toliko da vam ne pomaže ni internet nego gospođa Judit objašnjava: alma je jabuka, lomb je grm (ili neko lisnato drvo možda?), a u sredini malom je mlin. Ukratko, almalomb je dječje kreativna višestruka igra riječima. Pa tko Almalombu ne bi poželio još 200 godina!?

Krem juha od bryndze i krumpira

 

Sastojci (za 4 osobe)

600 g krumpira
250 g ovčjeg mekog bijelog sira brinzde
20 ml maslinova ulja
1 ljutike, kozjaka ili mladim lukom
1,5 l vode
soli po ukusu

Priprema

Ogulite i narežite krumpir. Stavite u lonac krumpir, ulje, vodu i sol i lagano kuhajte. Kad krumpir omekani, dodajte mekani bijeli ovčji sir i izblendajte sve zajedno. Procijedite na fino sito. Poslužite toplo i pospite odozgo sitnim kolutićima mladoga luka.

Pečena pileća prsa s kremom od celera i pečenim kruškama

 

Sastojci (za 4 osobe)

4 kom pilećih prsa
50 ml maslinova ulja
100 g maslaca
400 g celerova korijena
4 kruške
100 g miješane zelene salate (rikula, matovilac, listovi mlade salate)
sol i bijeli papar prema ukusu

Priprema

Posolite pileća prsa i pržite ih u tavi na ulju. Isprecite ih medium okrenuvši ih na pola pečenja. Prije nego ih dovršite, dodajte maslac i kad se otopi, njime prelijte piletinu. Ogulite korijen celera, narežite ga i stavite kuhati u vodu. Kad je kuhan, izblendajte ga propasirajte na fino sito. Začinite solju i bijelim paprom. Kruškama očistite jezgru i prerežite svaku u osam komada, dodajte malo maslaca, soli i pecite ih na 180 °C oko 30 min. Na tanjur složite kremu od celera, komade pečene kruške i pileća prsa. Na vrh dodajte salatu začinjenu maslinovim uljem i solju.

Objavljeno 24. studenoga 2016.
Preporučujem srodne teme na Oblizekima:

http://oblizeki.com/pecuh-i-zlatni-baranjski-trokut-ili-cetiri-nezaboravna-madarska-dana-19483

Karl ili odlična mala piva iz sela Mecseknádasda

 

Mađarski oblizeki u petak u Gradskoj knjižnici Samobor