Baština, Knjige 2. travanj 2013.

“Prošek, Autohtono desertno vino Primorske Hrvatske”

• Piše Božica Brkan
  Glavna urednica Oblizeka
• Podijelite na Twitteru
• Stumble!
• Podijelite na Facebooku
• 3 komentara

“Prošek, Autohtono desertno vino Primorske Hrvatske” prva je  (i ostala jedina!) knjiga o, kako ga opisuje zakon, desertnome vinu, koje su Rimljani zvali vinum sanctum, svetim vinom, a koje smije nositi oznaku vrhunskoga ili kvalitetnoga vina s oznakom kontroliranoga podrijetla vinogradarske regije Primorska Hrvatska. Vrhunski se prošek proizvodi ponajviše u Dalmaciji i na otocima od prosušena grožđa autohtonih crnih i bijelih sorata (plavac mali, babić, crljenak, dobričić, bratkovina crna i bijela, rukatac, grk, pošip, vugava, zlatarica, malvasija dubrovačka itd.). Autori tvrde kako je prošek proizveden tradicionalnom tehnologijom sušenjem grožđa jedino prirodno piće na svijetu bez dodataka, koje je, što duže odležava, to kvalitetnije i užitnije – krijepi tijelo, napaja dušu te budi ugodne misli i želje.

Uz ostalo, P. Čobanković uvodno piše o Hrvatskoj kao vinogradarsko-vinarskoj zemlji a zaključno K. Sinković o programu marketinške pripreme poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, koje je dio i ova zanimljiva knjiga. V. Milat donosi povijesni pregled proizvodnje desertnih vina / prošeka u nas i u svijetu s tezom o prošeku kao o biseru u vinskoj ogrlici te o prometu i strategiji vinarstva, M. Ričković o sortama (te o prošeku u tradiciji i hrani), a A. Tomić o tradicionalnoj proizvodnji prošeka te o organoleptičkim svojstvima. V. Kubanović piše o fizikalno-kemijskim svojstvima prošeka, a M. Tratnik o prošeku piše kao robnoj marki.

J. Čačić piše o desertnim vinima u svijetu (tokaj u Mađarskoj i Slovačkoj, sauternes i vin doux naturel u Francuskoj, moscato d.’Asti i vin santo u Italiji (pokrajina Toskana, iako u tekstu stoji Toscany?!) te marsala samo sa Sicilije, slamnato vino ili vino od grožđica u Italiji i Francuskoj, sherry i malaga iz Španjolske, porto iz Portugala, madeira s istoimenoga protugalskog otoka, itd.), a Lj. Skočić-Gašparac o proizvođačima prošeka (Istravino, PZ Vrbnik, Vinoplod-vinarija Šibenik, Marko Duvančić iz Oklaja, Dalmacijavino, Bastijana iz Jelse, Plančić iz Vrbnja i Zlatan otok iz Sv. Nedjelje na Hvaru, zagrebačko Jeruzalem vino u Nerežišćima na Braču, Poljoprivredni obrt Vitis i Neno Zorotović sa Visa, Blato 1902 s Korčule te smokvička Vinarija Toreta, Matuško vina i Madirazza iz Potomja te Miho Rozić iz Stona). Mnogi od njih, na žalost, više ne postoje.

Možete li je još nabaviti, vrijedno je knjigu “Prošek, Autohtono desertno vino Primorske Hrvatske” – o kojoj sam tekst pisala ubrzo po izlasku – imati u kućnoj biblioteci, pogotovo uspije li EU za račun talijanskoga prosecca, posve drugoga tipa vina, i njegovu zaštitu zauvijek prekrižiti i hrvatski naziv prošeka. Uzdam se da neće, kako mediji bruje ovih dana, odnosno  da će ipak biti dovoljno pameti da se ne zatre dio naše vin(ar)ske (i kulturne!) baštine.

Piti još i možemo različita desertna vina. Ta što ćemo dodavati u dalmatinske slastice poput prošeka s jajem (varijacije jajčane kreme kakvu mi je u djetinjstvu, gingavoj, pripremala mama), hvarsku pašticadu ili u hobotnicu na gulaš, primjerice? Napišemo li u recept desertno vino nije to isto, kad ne može bilo koje desertno vino nego baš prošek!

Prošek s jajem (iz knjige “Prošek, atohtono desertno vino primorske Hrvatske”)

 

 

Prošek žbaćen s jajem poznati je pripravak za vraćanje snage rekonvalenscenata i bolesnika. Najprije bi se odvojilo bjelance, a žumance (najčešće 2) miješali bi se sa šećerom (2-3 žlice): bjelance bi se žbatilo (tuklo) dok ne bi postalo homogena pjena (do stanja da se može okrenuti tanjur, a da se pjena ne prolije), zatim se sve stavljalo u jednu šalicu i miješalo s decilitrom i pol prošeka.

 

 

Objavljeno 2. travnja 2013.

 

Preporučujem na Oblizekima srodne teme:

 

http://oblizeki.com/prosecco-nije-prosek-amaretto-nije-amaro-9125

http://oblizeki.com/%E2%80%9Cprosek-autohtono-desertno-vino-primorske-hrvatske%E2%80%9D-9459